„Selfičko slikarstvo“ je jedno od područja istraživanja kojem je Oberto Airaudi – Falco izuzetno posvećen.

U selfičkim slikama koriste se inteligentne energije preko dvodimenzionalnih formi koje se temelje na simbolima i boji.

Boje, oblici i simboli su živi, pokretni i u stalnoj transformaciji.
Selfičke slike projiciraju simbole i informacije u okoliš i korisnika.

Slike se aktiviraju pomoću svjetlosti i pažnje promatrača.

Damanhurska radionica slikarstva osnovana je gotovo prije 10 godina, kako bi stvarala zidno slikarstvo za Hramove čovječanstva. Još i danas ova radionica izlaže svoje vještine i preko slikanja izražava damanhursku filozofiju.

Kroz preklapanje unutarnjeg rasta i tehničkih eksperimenata u studiju se potiče izražavanje osnovne karakteristike damanhurske škole slikarstva.
Ta kreativnost pretvara se u stvaranje zidnih slikarija, niša za uljanice, ilustracija, portreta damanhurskih grafičkih dizajna, kazališnih kulisa. U djelovanje radionice spadaju, također, dekoracije i restauriranje ureda, kuća, restorana i mnoge druge komercijalne primjene.

U vrijeme kada pismo još nije postojalo, čovječanstvu je ipak uspjelo ostaviti tragove svoje civilizacije: jasno prepoznatljive trajne znakove, crteže u spiljama, pozicionirano kamenje na zemlji i kipove od terakote na grobovima.

Svaki od tih svjedoka govori nam te kroz njih možemo rekonstruirati put, koji je i naš vlastiti, zahvaljujući interpretaciji objekata koji su na jasan način građeni i pozicionirani tako da upućuju s apsolutnom sigurnošću na ljudsko djelovanje. Također možemo i arhitekturu interpretirati poput niti koja produkte inteligencije, snage, znanosti i ljudske umjetnosti spaja u konfrontaciju s vremenom koje markira različite epohe.

Više od dvadeset godina u unutrašnjosti Hramova čovječanstva damanhurski su umjetnici od stakla izrađivali vrata i kupole.

U Sali ogledala izradili su najveću kupolu na svijetu iz tiffany stakla, koja pokriva više od 100 m2.

Umjetnička radionica „Voce del mosaiko“ („Glas mozaika“) osnovana je 1988. godine za rad u Hramovima čovječanstva. Ti radovi su danas priznati od strane Belli Arti Piemonta kao „Umjetnički radovi živućih umjetnika“.

Tokom godina radionica se, zahvaljujući mnogim iskustvima, razvila u pravu majstorsku radionicu.

Damanhurski praznici i svečani momenti poput, na primjer, ekvinocija i ljetnih i zimskih suncostaja praćeni su i obogaćeni svetim plesom.

Ova vrsta plesa omogućuje izražavanje svetog jezika i koristi različite pokrete kao nadopuna za ideogramske znakove i riječi. Radi se o ideogramskom govoru naših predaka, koji su živjeli u jednoj epohi prije nego što su se jezici podijelili.